Društvo

Devet dana u utrobi tunela - obeležene 34 godine od stradanja Srba na Brodaru i zločina nad medicinskim radnicama za koji niko nije odgovarao

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: Aleksandar Bradonjić

Bro­dar je u septembru 1992. godine bio poprište žestokih borbi između snaga Vojske Republike Srpske i pripadnika tzv. Armije BiH.

Sedmorica srpskih boraca 9. septembra ostaju opkoljena u tunelu.Čuvši da među njima ima ranjenih, u vidno obileženim sanitetskim vozilom u pomoć im hitaju dve medicinske radnice iz Rudog, dr Stojana Jojović i medicinska sestra Ljubica Kastratović, sa vozačem i pratiocem.


U isplaniranoj zasjedi, rafali su ih sustigli na svega 20 metara od tunela. Vozač i pratilac nekako su uspeli da se domognu tunela, ali ne i medicinske radnice. One su ubijene, strogo protivno odredbama Ženevske konvencije, ali za ovaj zločin ni 34 godine kasnije nema odgovornih.

U pomoć borcima, iz Setihova su krenula i dva vojnika, Žarko Toković i Sreten Božović, u borbenom vozilu „Čarli“. Došavši do tunela, zbog salve metaka vozilo je otkazalo i ostalo popriječeno u tunelu, gdje je poslužilo kao zaklon.

- Ono što smo preživjli ne može se opisati. Devetodnevni pakao u tunelu, bez vode i hrane, još nosim u sebi. Svakim danom sve mi je teže, a kako sam stariji, sećanja još više naviru - kazao je Sreten Božović koji je prošao golgotu u tunelu.

Tokom devetodnevne borbe, bez vode i hrane, svakodnevnim puškaranjima i ubacivanjem dimnih bombi, srpski borci nisu ni pomišljali na predaju. Četvorica junaka ostala su na večnoj straži – Novak Arsić, Vladan Gavrilović, Stevan Panić i Milovan Lučić. Ostalih sedam, pod okriljem noći, prošavši kroz neprijateljske linije, uspeli su se izvući prema Višegradu.

U pokušaju deblokade vojnika zarobljenih u tunelu, u borbu su krenuli i srpski borci sa okolnih kota. U tim borbama poginula su još četvorica junaka – Žarko Milošević, Petronije Tuba, Vidoje Jagajić i Borivoje Mićević.

Mikailo Šimšić, Žarko Toković i Sreten Boživić, preživeli iz tunela danas kraj tunela Foto: Aleksandar Bradonjić

Danas, 34 godine kasnije, porodice poginulih, demobilisani borci, predstavnici boračkih organizacija Rudo i Višegrad, te delegacije opština Rudo i Višegrad, položili su vence i zapalili sveće za poginule borce i medicinske radnice.

- Stalno insistiram na tome da oni koji su ubili doktoricu i medicinsku sestru odgovaraju za zločin koji su počinili. Ubiti medicinsko osoblje u jasno obeleženom sanitetskom vozilu je jasan pokazatelj da srpske žrtve nisu u istoj ravni sa drugim žrtvama - izjavio je načelnik opštine Rudo Dragoljub Bogdanović.

Prvi čovek opštine Višegrad Mladen Đurević rekao je da je žalosno što za ubistvo doktorice i medicinske sestre nije niko odgovarao, te iskazao zadovoljstvo što sve veći broj Višegrađana i Ruđana daju na važnosti ovom događaju da se ne bi zaboravio.

Junakinje, Stojana i Ljubica, vođenje Hipokratovom zakletvom i ljudskošću, postale su žrtve bestijalnih bezličnih masa s one tamo strane. Ionako, pravda je selektivna. Nisu sve žrtve iste. A one nam to potvrđuju, te zajedno, sa ostalim junacima, postale su simbol istrajnosti i nepokolebljivosti.

opstinarudo.com/ Kurir Društvo